priče običnog čovjeka

priče,zabava,laž,istina,dosadno,zabavno,puno,malo,glupo,intelektualno,selo,grad,obrazovanje,informatika kompjuteri,programi,igre,mp3,muzika,priroda,grad,more,šuma,vrt,kriminalističke priče,erotske priče,informatika,poezija,kultura,humor,zezancije,sm

29.02.2012.

Izgleda da moja supruga ima ljubavnika

FIKTIVNA PRIČA: Izgleda da moja supruga ima ljubavnika. Nismo spavali kao muž i žena već tri mjeseca, a prije toga također tri mjeseca, po čemu ispada da smo se „svetih bračnih dužnosti“ u posljednjih pola godine prihvatili samo jednom, a i to nije bilo vrijedno naročitog spomena. Samo po sebi to nije nimalo čudno. Tokom naših godina braka već nam se mnogo puta dogodilo da iz raznih razloga nismo prilazili jedno drugome i po mjesec dana, ali da u šest mjeseci nije bilo praktički ništa, nikada ranije nije se dogodilo. Ipak, simptomatičnije od toga je sve drugo kako se ponaša. Više ni ne jedemo zajedno. Za vrijeme objeda obično ni nije prisutna, a i kad jeste ništa ne jede jer je na dijeti. Za razliku od ranijih navrata kada se trapila izglađivanjima, iako sam govorio da joj to uopće nije bilo potrebno, pa je patila i cvilila i nije mogla gledati kako mi ostali jedemo, ovaj put to podnosi bez ikakvog napora, dapače, čak i kao da je veseli. Iako je moj posao tri puta dalje od kuće nego njezin, svaki dan stignem kući sat ili dva prije nje, iako je ranije uvijek ona stizala prva. Svakog dana ima neko objašnjenje: ili su imali toliko posla da je morala ostati duže ili je bila strašna gužva u prometu ili je išla kozmetičarki, frizeru, na masažu, na depilaciju ili u kupovinu, ali nije uspjela pronaći ono što je tražila. Svakih dva-tri tjedna ide na službene puteve po dva-tri dana, i to obično preko vikenda. Čim dođe kući ode u kupaonicu i ostaje u njoj sat ili dva. Kaže da je izmorena i mora se opustiti, a topla voda je najbolje opušta. Jako je smeta ako ju pri tome uznemiravam. Ako mi se pripiša dok je ona unutra, obzirom da je wc-školjka u kupaonici, olakšam se u teglu s cvijćem na balkonu. Kad izađe sva je odsutna, sjedi bez riječi, gleda u prazno ili kroz mene kao da sam nevidljiv, a često joj moram isti stvar ponoviti dva-tri puta, drugi put da bi čula da joj uopće nešto govorim, a treći da bi razumjela. Ili bjesomučno sprema po kući, usisava, pere, pegla, bolje joj se ne naći na putu. Navečer gotovo obavezno izađe iz kuće, i to sama. Obično ode do majke jer se majka u posljednje vrijeme osjeća loše, pa se smiri kad joj ona dođe i provede neko vrijeme s njom. Često ide i kod sestre, sestra ima nekih ljubavnih problema, pa joj se povjerava i raspravljaju o tome. Ima i jednu prijateljicu koju je počela često posjećivati. Ranije se nisu odviše družile, ali u posljednjih šest mjeseci se redovno viđaju utorkom. Onda joj se javljaju neke stare dobre prijateljice koje nije vidjela dvadesetak godina i isto tako dobri prijatelji još iz vrtića za koje ranije nisam ni čuo, pa se moraju naći i pošteno ispričati. Počela je izlaziti i s kolegicama i kolegama s posla. U posljednjih mjesec dana dvadesetgodišnjicu mature slavila je tri puta! Prije nego izađe iz kuće obavezno se dotjera kao da ide na modnu reviju. Trebali biste vidjeti kakve minice-dopičnjake obuče kad ide majci, sestri ili prijateljici! Svakih mjesec dana kupi nove cipele s vrtoglavo visokim petama. To je jedino do čega joj je stalo da čuje moje mišljenje – kako izgleda. Iskreno kažem – izgleda bolje nego ikada. Kao da je procvjetala. Često nakon posla ni ne svrati doma. Posao se oduži, pa nakon njega odmah produži dalje ili je pri kraju radnog vremena svratila neka stara prijateljica koju godinama nije vidjela, za koju također nisam čuo nikada ranije, pa su nakon posla otišle zajedno na kavu i ostale tri sata, koliko su si imale za ispričati, pa više nije imalo smisla da ide preko cijeloga grada samo da bi se na časak pojavila. Ja se zabavljam s djecom. Kuham im, spremam iza njih, radimo domaće zadaće, igramo „Čovječe ne ljuti se“, idemo na zložbe i u kino. Raduje me što mogu biti s njima od kada se vrate iz škole pa dok ih smjestim na spavanje. Trudim se izmišljati razne zabave da im majka uopće ne nedostaje. Supruga se kući vrati kasno, malo prije ponoći ili iza ponoći, vrlo umorna. Poljubi usnulu djecu i odmah se uvuče u krevet, pokrije preko glave i ne voli da je išta pitam, samo bi zaspala. Jedino što je može trgnuti je neočekivani poziv. Vrlo često petnaestak minuta nakon što se vrati cvrcne telefon, samo se jednom oglasi i utihne, ili se ja javim, a s druge strane odmah spuste slušalicu, ili se ona javi pa je pogrešan spoj. Ili je nazovu na mobitel sestra ili prijateljica s kojima je provela večer jer su se još nečega sjetile, pa ona odjuri u drugu sobu ili kupaonicu i šapčući s njima razgovara još petnestak minuta do pola sata. Znalo se dogoditi i da su stizali sms-ovi, pa je pokrivena jorganom preko glave upadala u bjesomučnu izmjenu poruka za koju ne znam koliko je trajala jer sam zaspao. Od mobitela se ne razdvaja ni kad je kod kuće, nosi ga sa sobom i na zahod. Kaže , uvijek je mogu nešto poslovno nazvati. Onda nosi svilenu maramu oko vrata sedam dana, ne skida je čak ni kad ide u krevet. Nekoliko puta se dogodilo u ovom posljednjem razdoblju da dva-tri dana nije izlazila. Jednom je bila jako tužna, izgledala je kao na granici očaja. Samo se zavukla u najdalji ugao stana i neprestalno buljila u mobitel koji nije zazvonio. Čak je i djecu odbijala od sebe. Rekla je da joj se čini da će dobiti gripu, pa bolje da se svi držimo daleko. U druga dva navrata je bila kao razdražena tigrica, samo je vrebala priliku ili izmišljala razloge da bi mogla prasnuti i izderati se na mene. Ne provjeravam je. Ne zovem kod majke ni sestre kad je ona ondje na fiksnu liniju. Ako je baš nužno da je čujem, nazovem je na mobitel. Ne zavirujem u njen mobitel da provjerim koga je zvala i tko je nju zvao. Ne kopam joj po torbici. Ne pada mi ni na pamet da provjeravam kod onih za koje je rekla da provodi vrijeme s njima da li je zaista tako. Ne slijedim je kroz grad da vidim gdje zaista izlazi. Ne suočavam je s nezgodnim pitanjima niti insistiram da mi objasni što se događa. Čekam da je prođe. Nešto slično događalo se i nekoliko puta ranije, ali nikada nije trajalo duže od dvije-tri sedmice. Što bih dobio kad bih saznao da ima ljubavnika? Uopće ne priželjkujem da mi dođe i kaže da je za nekim toliko izgubila glavu da se želi razvesti i nastaviti živjeti s njim. Kad smo se vjenčali nismo to napravili zato da bismo se razveli. Nedostaje mi što u posljednje vrijeme gotovo uopće ne razgovaramo, osim nužnih tehničkih obavijesti vezanih za zajednički život, a kamoli da mi se povjerava. Ta ipak sam joj ja najbliža osoba na svijetu i želim joj samo sve najbolje! Samo se nadam da je taj ljubavnik, ako postoji (a vjerojatno postoji), neka prijatna, pristojna i razumna osoba. Kad smo se vjenčavali obečali smo jedno drugome da ćemo ostati zajedno i u dobru i u zlu. Kad bi se ona ozbiljno razboljela ili nas neka druga takva nevolja snašla, ni po koju cijenu je ne bih napustio ni zapustio. Isto tako, ako joj je dobro, ne bih želio biti taj koji bi joj to kvario. Zato se i nadam da je taj ljubavnik samo veseli, da joj je dobro s njim, da nije nekakav koji se samo poigrava i izvodi pizdarije koje je samo živciraju. Pa i da se meni dogodi da se zaljubim u neku drugu, a svakome se to može dogoditi, ne bih dozvolio da to ikako utjeće na naše odnose. Zaljubljenost je kao gripa. Dođe pa prođe. Neću reći da i najmanje uživam u tome kako se odalečila od mene i porodičnog života, ali mogu ja to izdržati. Nadam se da ćemo jednoga dana, kad sve prođe, kad bude daleko za nama, opušteno ležati jedno pored drugoga i da će mi sve natenane ispričati, olakšati dušu, te da ćemo nakon toga biti u još boljim odnosima nego ikada ranije.


Stariji postovi

priče običnog čovjeka
<< 02/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
26272829