priče običnog čovjeka

priče,zabava,laž,istina,dosadno,zabavno,puno,malo,glupo,intelektualno,selo,grad,obrazovanje,informatika kompjuteri,programi,igre,mp3,muzika,priroda,grad,more,šuma,vrt,kriminalističke priče,erotske priče,informatika,poezija,kultura,humor,zezancije,sm

10.04.2011.

život...

Prvo čekaš da se dijete rodi. Nestrpljivo gledaš kako trbuh raste, pipaš ga, osluškuješ, zamjećuješ kako se plod unutra miče i misliš - kad će proći tih devet mjeseci? Nikada! Čini ti se kao vječnost. Nikada dočekati! Rodi se dijete. Ne skidaš pogled s njega, gledaš ga i dok spava, čudiš se kako diše i bojiš da bi iznenada moglo prestati. Intenzivno osjećaš svaki trenutak. Čekaš da u načinu kako tek rođeni gleda oko sebe zamijetiš prepoznavanje, dane i tjedne. Čekaš da počne dizati glavu, preokretati se na trbuh, dizati na ruke. Kad će prohodati? Nikada! Treba vječnost dok se malo biće osovi na noge. Čekaš prvu riječ, prvu rečenicu, čekaš da progovori. Koliko tek za to treba?! Pa onda da prestane trebati nositi pelene. Promijenio si već bezbroj pelena, cijelo brdo, to je posao kojemu se ne vidi kraja. Pa kad će dorasti da krene u vrtić? A tek do polaska u školu! Stalno čekaš nešto što se čini da nikada neće doći.

Tako se čini dok ne dođe. Kada dođe, pitaš se - kako je tako brzo došlo? Tek što si se privikao na jednu životnu fazu, a ono već druga! Još se nisi stigao ni nauživati, dovoljno izdiviti, izvesti sve što bi želio i što si planirao s djetetom u toj dobi, a ono već preraslo još jedan komplet odjeće. I ne trepneš, a sin ima jedanaest godina, visok je kao da je iz vode izrastao, posuđuje vjetrovku od majke i šiltkapu od oca. Da ne kažem kako se moraš boriti za kompjutor da stigneš virnuti na innternet!

- Kud prije je toliko narastao? - zapanjeno i sa zdvojnim prizvukom uzvikuje žena i majka. Koliko nas raduje da napokon imamo pravog dečka, toliko nas žalosti što više nemamo onu slatku bebicu.

Jest da se radujemo kako brzo raste, kako se skladno razvija, kako zdravo stasa, ali - s druge strane - ništa tako očigledno ne pokazuje kako vrijeme brzo prolazi nego kad gledaš onoga koji je do maloprije bio beba, iznenada izraslog u gotovo momka. Unaprijed gledajući vrijeme se vuče, gledajući unazad prohujalo u nepovrat promiče prebrzo.

Ipak, u jednome smo u krivu. Kao što ne teče rijeka, nego rijekom teče voda, tako ne prolazi ni vrijeme, nego prolazimo mi.


Noviji postovi | Stariji postovi

priče običnog čovjeka
<< 02/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
26272829