priče običnog čovjeka

priče,zabava,laž,istina,dosadno,zabavno,puno,malo,glupo,intelektualno,selo,grad,obrazovanje,informatika kompjuteri,programi,igre,mp3,muzika,priroda,grad,more,šuma,vrt,kriminalističke priče,erotske priče,informatika,poezija,kultura,humor,zezancije,sm

22.03.2011.

vjera...vjera u nekog....vjera u nešto...

1. Parkirali smo auto i ostavili ga, te krenuli u šetnju. Nakon otprilike sat vremena odlučili smo krenuti nazad i tada me netko zapita da li ja u išta vjerujem.

- Naravno! - rekoh.

- Čovjek bez vjere bio bi toliko hendikepiran da zapravo ne vjerujem da itko bez vjere i postoji, ili barem da bez vjere može biti normalan.

Evo, na primjer, ja vjerujem da je auto ondje gdje smo ga ostavili i svesrdno se nadam da ćemo ga ondje naći.

Moj odgovor je iznenadio društvo, pa sam morao obrazložiti:

- Da li znam da je auto još ondje? Ne, ne znam. Mogli su ga lopovi ukrasti, mogao ga je pauk odnijeti, moglo se dogoditi tko zna što još. Jedino što zaista znamo da smo ga ondje ostavili.

Mi vjerujemo da je još ondje i zato smo se uputili onamo i vjerojatno ćemo ga, kako se nadam, ondje i zateći. Utoliko je vjera toliko korisna da je gotovo nužna za odvijanje svakodnevnog života. Gdje bismo dospjeli da smo u trenutku kada smo odlučili vratiti se stali i počeo razmišljati i iznositi različita mišljenja gdje bi auto mogao biti? Nigdje.

A kad stignemo ondje uvjeriti ćemo se je li naša vjera opravdana, ili ćemo se razuvjeriti.

Nastavio sam dalje objašnjavati: na isti način vjerujem da je dućan u koji svaki dan odem po novine i dalje na istom mjestu.

Znam kada su ga gradili, od onda sam bio u njemu barem sedam tisuća puta, ali da li sada znam da je još uvijek ondje? Iako tvrdim da znam, to nije točno.

Ja vjerujem da je još ondje. Mogao je u međuvremenu izgorjeti, mogao ga je smlaviti meteor, mogao je proći kroz njega neki poludjeli tenkist… svašta, a da ja to nisam još saznao. Tek kada sutra ponovo odem u dućan i uvjerim se da mu se ništa nije dogodilo, znati ću da je i dalje ondje.

Kada ne bih imao vjeru da je dućan neoštećen na svom mjestu i da će raditi u uobičajeno vrijeme, nego umjesto toga po izlasku iz kuće stao premišljati gdje naći najbliži mjesto za kupovinu, a svi smjerovi su podjednako vjerojatni, nikada ništa ne bih uspio kupiti.

Bez vjere ništa ne bi bilo moguće. Ako se dogovorim s djevojkom naći u gradu da odemo u kino, moram joj vjerovati da će doći na dogovoreno mjesto da bih i ja došao.

Svašta bi je moglo spriječiti, mogla bi se i predomisliti, ali ja se ipak nadam da je ništa neće omesti i vjerujem da ćemo se vidjeti. Zato nosim kondom u džepu. Moja vjera i postupci u skladu s mojom vjerom izravno zavise od onoga što želim.

Bez vjere bi svatko učas stradao. Zamislimo drastični primjer: nalazim se u džungli i gladni tigar jurne na mene. Ako odmah ne povjerujem da me kani pojesti i ne sklonim se dok još stignem, vjerojatnije je da će me pojesti nego da je to neko izgubljeno kućno ljubimče koje je jurnulo do mene sretno što vidi čovjeka da ga može liznuti i umiljavati se.

Utoliko se vjera mora osnivati na pretpostavkama, a pretpostavke na iskustvu. Da sam umjesto auta ostavio nasred pločnika pun novčanik i vjerovao da ću ga naći na istom mjestu nakon dva sata, moja bi vjera bila potpuno suluda.

Dakle, sposobnost da vjeruje je normalna sposobnost svakog čovjeka bez koje bi normalni život bio nemoguć. Znanje i vjera nisu suprotstavljeni, iako se suštinski razlikuju, već se neprestano i neprimjetno isprepliću, zamjenjuju, jedno se na drugom osniva.

Iznio sam još niz primjera i ilustracija za razjašnjenje i potkrjepu svojih tvrdnji i tako smo stigli do parkiranog automobila, sjeli u njega, vratili se kući i sve su mi povjerovali.


Noviji postovi | Stariji postovi

priče običnog čovjeka
<< 02/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
26272829